Postoji li to igdje?
Francuski Dunkerque, estonski Tallinn, američki Kansas City ili kineski Changning – to su samo neki od gradova koji su proteklih godina odlučili uvesti besplatan javni prijevoz. Razlozi za to su raznoliki: poticaj na veću mobilnost siromašnijih građana i širu dostupnost svih gradskih dijelova svim građanima, smanjivanje prometnih gužvi uslijed sve većeg korištenja javnih prometnih sredstava, poboljšanje kvalitete zraka uslijed smanjenog broja automobila te smanjenje broja prometnih nesreća koje su rezultat sve većih gužvi.
Zvuči lijepo, ali tko će to platiti?
Možda vam se čini da besplatan javni prijevoz nije moguć jer gradski budžet ne može samostalno pokrivati sve njegove troškove. No širenje javnog prijevoza na štetu automobilskog donijelo bi brojne uštede: manje troškove održavanja prometnica, manje troškove javnog zdravstva jer bi ljudi bili zdraviji, manje troškove organizacije javnog prijevoza jer se novac više ne bi morao trošiti na plaće kontrolora za nadzor potencijalnih “švercera”. U francuskom gradu Dunkerqueu proračun za besplatni javni prijevoz puni se povećanjem prireznog davanja za poslovne subjekte – umjesto za plaće kontrolora i nadzornika na parkiralištima, želimo da se naš novac koristi za pokrivanje troškova prijevoza. Za besplatan javni prijevoz potrebno je samo to da vlasti zdravlje i dobrobit građana napokon stave na prvo mjesto.
Zašto je besplatni javni prijevoz političko, a ne samo ekonomsko pitanje?
Zahtjev za besplatnim, održivim javnim prijevozom pitanje je koje se tiče i slobode kretanja. S jedne strane, u suvremenom kapitalističkom sustavu svjedočimo sve većim ograničavanjima slobode kretanja koja najviše pogađa siromašne građane: središnji i skupi dijelovi gradova uglavnom su dobro povezani, a slabo plaćena radna mjesta smještena su na rubovima gradova, s lošijom prometnom povezanošću. Takva je praksa dio svjetskih trendova i Zagreb u tome nije izuzetak. Prometna infrastruktura – ceste, tramvajske linije, željeznica – planiraju se i grade u skladu sa željama investitora, a ne uvažavajući potrebe i želje svih stanovnika. Odgovorna gradska i državna vlast dužna je osigurati svim stanovnicima – od čijih poreza živi – siguran, brz, ekološki održiv javni prijevoz koji će doprinositi kvaliteti života u gradovima.
Kako besplatni javni prijevoz doprinosi zaštiti okoliša?
Uspostavljanje ekološki održivih oblika prijevoza ljudi i roba nije samo stvar uvođenja novih tehnologija (električni autobusi, automobili, teretna vozila), nego i cjelokupnog urbanističkog planiranja. Besplatnim i pouzdanim javnim prijevozom značajno bi se smanjilo korištenje automobila, a onda i dio velikih troškova za održavanje cesta. Smanjenjem cestovnih površina, koje bi zatim uslijedilo, otvorilo bi se više prostora za biciklističke staze, pješačke zone, parkove i dječja igrališta. Uvođenje velikog broja biciklističkih staza nauštrb automobilskih prometnica u Amsterdamu značajno je povećalo kvalitetu života – smanjila se buka, zagađenje, a i sigurnost sudionika u prometu uvelike je porasla.